Između DOBRA i ZLA

Započeo Siniša Ranđić, 02.09.2010, 00:02

prethodna tema - sledeća tema

Siniša Ranđić

Prava je šteta što više ljudi ne učestvuje u diskusiji, koja je otvorena u okviru ove teme. Kao da se ljudi plaše da iznesu vlastito mišljenje plašeći se eventualnih posledica. To samo pokazuje da smo mi daleko od onoga što se zove demokratsko društvo. Iznošenje mišljenja ne podrazumeva da je ono što je u njima sadržano a priori upućeno pojedincu ili iz potrebe da se "popuje" okruženju. Polazeći od sopstvenih pobuda znam da i ostali imaju slične razloge za kritikovanje, komentarisanje ili davanje predloga. Jer su za Tehnički fakultet životno vezani. To što će se neko osetiti prozvan ili nema argumenata da odgovori na kritiku ili namerno nešto radi pogrešno nije i ne sme da bude problem onih koji kroz ove tekstove žele da našu visokoškolsku instituciju učine boljom.




Marko Аcović

CitatNameće se pitanje na koji način onda dobiti/pronaći kvalitetne asistente.
Ovo je vec pitanje o kome fakultet i odgovarajuce katedre treba da vode racuna. Oni treba da prepoznaju mlade ljude koji su dovoljno talentovani, samoinicijativni i zeljni znanja i da im ponude adekvatne uslove u kojima mogu da dodju do izrazaja.

Siniša Ranđić

07.11.2010, 13:46 #62 Poslednja Izmena: 07.11.2010, 14:49 od Siniša Ranđić
Diskusija koja se proteklih dana vodi nekako mi je nametnula jedno pitanje - KOJI NIVO ZNANJA SE OČEKUJE OD SVRŠENIH STUDENATA?

Pozivanje na vreme kada sam ja završio fakultet i kasnije počinjao inženjersku karijeru zahteva da se ukaže na jednu "prostu" razliku uslova u kojima se to odvijalo i današnjih uslova. Bilo je to vreme društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju što je podrazumevalo da preduzeća imaju obavezu da nastave sa školovanjem svojih inženjera. To je naravno podrazumevalo ulaganje u njihovo dalje obrazovanje bilo kroz finansiranje njihovih daljih studija ili ulaganje u nabavku savremene opreme i literature potrebne za njihovo napredovanje u struci u samom preduzeću. Obaveze nisu bile previše stroge - uglavnom se radilo o obavezi da se u slučaju plaćanja školarine na postdiplomskih studijama provede određeni broj godina u preduzeću ili dati iznos vrati. U društvu je postojala tendencija za unapređenem kadrova i ako je to neko pokušao da na neki način ospori mogao je da bude proglašen kao antidruštveni element.

Danas se situacija u potpunosti izmenila. "Slobodno tržište" trebalo bi da podrazumeva slobodan protok roba, kapitala, usluga, ali i kadrova. U uslovima privatne svojine poslodavci se nalaze pred velikim problemom - ulaganje u kadrove jeste faktor razvoja njihovih preduzeća, ali slobodno tržište radne snage praktično znači da ga otškolovani stručnjak može napustiti radi bolje zarade koju će mu ponuditi konkurencija, koja nije ništa uložila u njegovo školovanje. Zar takvu situaciju nemama sa odlivom stručnjaka u inostranstvo. Mi se mnogo hvalimo pamću naših ljudi i ističemo je kao faktor zašto su naši ljudi dobrodošli u razvijeni svet. Međutim, zaboravljamo da za njihovo školovanje njihovi novi inostrani poslodavci nisu uložili ni jednog dolara/evra, a to znači ni zemlje gde oni nalaze zaposlenje. De facto imamo situaciju da siromašna Srbija školuje stručnjake i besplatno ih prosleđuje razvijenom i bogatom svetu. I šta onda da rade savremeni poslodavci. Oni deo svojih potreba za školovanim stručnjacima pokušavaju da prebace na srpsko školstvo očekujući da ono napravi stručnjake, koji će odmah moći da prave profit. Da li je to jednostavno moguće? Upravo zato treba utvrditi koji nivo znanja treba da dobiju studenti nivou fakulteta, a šta treba ostaviti za više nivoe obrazovanje. Imajući to u vidu ja sam već više puta, kroz razne teme pokušao da artikulišem stavi, a kroz diskusiju i proverim njegovu ispravnost - Da u Srbiji, imajući u vidu njenu veličinu i razvijenost privrede treba studentima omogućiti sticanje opštijih znanja. Opštije obrazovani stručnjak se lakše može kasnije specijalizovati shodno potrebama radnog mesta. S druge strane uskospecijalizovanog stručnjaka biće teže usmeriti u nešto novo, što može biti dijametralno u odnosu na njegovu specijlanost iako se formalno radi o istoj oblasti tehnike.


Da bi se ovo moglo efikasno postići treba na fakultetima izgraditi odgovarajuću obrazovnu tehnologiju koja će se permanentno menjati i prilagođavati napretku u nauci i tehnici. U takvim uslovima i nastavnici i saradnici treba da budu aktivni učesnici u usavršavanju date obrazovne tehnologije, ali tako da u obrazovanju studenta neće biti bitnijih izmena kada dođe do promene nastavnika, a pogotovu saradnika. Ja i dalje insistiram na promenam u visokoškolskom obrazovanju koje će eliminisati saradnike kao stalno zaposlene - što u našim uslovima vodi ka postojanju institucije "večitih asistenata" ili drugoj liniji koja znači da saradnici kada doktoriraju obavezno postaju nastavnici, bez obzira da li su se tokom prethodnog rada dokazali u tom smislu. S druge strane smatram da saradnike nikako ne bi trebalo regrutovati iz reda studenta master i doktorskih studija na drugim fakultetima, jer oni hteli to ili ne deo svog radnog vremena moraju da poklone svojim studijama na drugom fakultetu. To nikako ne može biti racionalno sa aspekta fakulteta na kome su zaposleni. Nastavnik kod koga sarađuju na izvođenju nastave de facto ne može da na takve saradnike računa u punom obimu u realizaciji projekata. A sa druge strane može se desiti da u određenoj meri radi i za kolegu sa drugog fakultetu ako njegov saradnik koristi rezultate sa projekta sa matičnog fakulteta za polaganje ispita na drugom fakultetu, jer oni postaju vlasništvo fakulteta na kome je ispit polagan.


Nastaviće se ...

vukasheen


Marko Аcović

CitatImajući to u vidu ja sam već više puta, kroz razne teme pokušao da artikulišem stavi, a kroz diskusiju i proverim njegovu ispravnost - Da u Srbiji, imajući u vidu njenu veličinu i razvijenost privrede treba studentima omogućiti sticanje opštijih znanja. Opštije obrazovani stručnjak se lakše može kasnije specijalizovati shodno potrebama radnog mesta.
Slazem se sa ovom konstatacijom ali opet, treba biti umeren i ne rasplinuti se u sirinu. Bicu konkretan. Ako govorimo o racunarskoj tehnici, onda studente ne treba zamarati gradivom koje izlazi iz okvira onoga sto se naziva racunarska tehnika ili racunarsko inzenjerstvo, zovite ga kako hocete. Sa druge strane, poslodavci traze konkretna znanja (npr odredjeni skup programskih jezika i/ili tehnologija) tako da treba biti oprezan i voditi racuna sta se studentima servira. Licno sam misljenja da nasi poslodavci traze previse u poredjenju sa onim sto fakulteti mogu da ponude studentima. Tehnologije i znanja koja se nude na fakultetu su vec odavno zastarele i prevazidjene. Fakultet bi trebalo da se angazuje vise (citaj: dosta vise) kako bi sto vise ispratio savremene svetske trendove. Ovo treba shvatiti krajnje ozbiljno, jer direktno utice na reputaciju fakulteta. Niko nije lud da studira, osim ako nema gde, na fakultetu na kojem se serviraju tehnologije od pre 20 godina.
CitatDa bi se ovo moglo efikasno postići treba na fakultetima izgraditi odgovarajuću obrazovnu tehnologiju koja će se permanentno menjati i prilagođavati napretku u nauci i tehnici.
Slazem se sa ovim apsolutno. Trebamo se ugledati na elitne svetske fakultete i pokusati da stalno imamo, kako bi to Englezi rekli "up-to-date" nastavne programe, a ne da profesori "guslaju" o tehnologijama koje su odavno prevazidjene. To danas nikome ne treba.
CitatS druge strane smatram da saradnike nikako ne bi trebalo regrutovati iz reda studenta master i doktorskih studija na drugim fakultetima, jer oni hteli to ili ne deo svog radnog vremena moraju da poklone svojim studijama na drugom fakultetu. To nikako ne može biti racionalno sa aspekta fakulteta na kome su zaposleni. Nastavnik kod koga sarađuju na izvođenju nastave de facto ne može da na takve saradnike računa u punom obimu u realizaciji projekata. A sa druge strane može se desiti da u određenoj meri radi i za kolegu sa drugog fakultetu ako njegov saradnik koristi rezultate sa projekta sa matičnog fakulteta za polaganje ispita na drugom fakultetu, jer oni postaju vlasništvo fakulteta na kome je ispit polagan.
Slazem se da saradnike treba regrutovati iz sopstvenih redova, osim ako se radi o uskostrucnoj oblasti za koju fakultet realno nema kadar. Takodje, ako se vec angazuju saradnici koji studiraju postdiplomske studije na drugim fakultetima, onda bi trebalo jasno definisati pravila vezana za vlasnistvo nad intelektualnom svojinom, kako se ne bi desavalo ovo sto ste naveli.

Siniša Ranđić

Da nastavim svoja prethodna razmišljanja:


Saradnici moraju da budu regrutovani iz redova studentata MASTER i DOKTORSKIH studija na fakultetu gde rade. Na taj način će se ostvariti ona neophodna kopča između istraživanja, tj. neposrednog stručnog rada i usavršavanja i rada sa studentima. Fakulteti moraju da stvore uslove za intenziviranje istraživačkog rada koji bi se odvijao kroz:

       
  • Interne projekte koji se rade u laboratorijama fakulteta
  • Projekte koji se rade kroz saradnju sa privredom
  • Projekte koji se rade kroz program podrške države (ministarstva, lokalna samouprava, ...)
  • Projekte koji se rade kroz saradnju sa međunarodnim subjektima
Veoma je važno svim ovim projektima dati isti značaj, pa čak možda i favorizovati one kroz koje se podiže tehničko - tehnološki nivo zemlje, kroz konkretna tehnička rešenja i praktičnu primenu u praksi. Ovako imamo situaciju da se pod "pravim" istraživačkim projektima tretiraju oni koje podržava Ministarstvo nauke, a nije mi poznato koliko je rezultata takvih projekata bilo primenjeno u privrednoj praksi Srbije. Uglavnom takvi projekti služe za povećanje primanja zaposlenih na fakultetima u Srbiji. Što se tiče instituta ovakvi projekti su postali jedini izvor prihoda velikog broja njihovih zaposlenih, tj. opravdavaju razloge njihovog postojanja. Verovatno da će biti puno onih koji će navesti primere koji demantuju moj stav, ali opet se bojim da se samo radi o "izuzecima koji potvrđuju pravilo".

Nastaviće se ...

gagi

Svaki put kada otvorim dnevne novine saceka me nesto ovako:

http://novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:306668-Nema-leba-od-diplome
http://novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:306672-Pamet-bezi-preko-bare

Ono sto mi posebno bode oci je stav Unije poslodavaca koji je uglavnom poznat, ali ga vredi posebno istaci.

USAVRŠAVANJE KOŠTA JEDNA od zamerki poslodavaca se odnosi na obrazovni sistem u Srbiji. Iako se finansira sredstvima poreskih obveznika, kako ističu, ne odgovara potrebama privrede. Poslodavac, tako, mora da ulaže u početnika u poslu. - Poslodavci moraju dodatno da ulažu u edukaciju svršenih srednjoškolaca i studenata i da ih obučavaju još prosečno 18 meseci po prijemu na radno mesto - kažu u Uniji poslodavaca. - Istovremeno, za takvog neproduktivnog radnika poslodavac snosi troškove zarada, poreza i doprinosa i druge pripadajuće dažbine propisane od strane države. Potroši skoro 7.500 evra da bi novozaposlenog mladog čoveka obučio kako da bude produktivan.

Iskreno, ne ocekujem da ce se u skorije vreme promeniti bilo sta po ovom pitanju.


Siniša Ranđić

Citat: gagi44  07.11.2010, 17:59
Ono sto mi posebno bode oci je stav Unije poslodavaca koji je uglavnom poznat, ali ga vredi posebno istaci.

USAVRŠAVANJE KOŠTA JEDNA od zamerki poslodavaca se odnosi na obrazovni sistem u Srbiji. Iako se finansira sredstvima poreskih obveznika, kako ističu, ne odgovara potrebama privrede. Poslodavac, tako, mora da ulaže u početnika u poslu. - Poslodavci moraju dodatno da ulažu u edukaciju svršenih srednjoškolaca i studenata i da ih obučavaju još prosečno 18 meseci po prijemu na radno mesto - kažu u Uniji poslodavaca. - Istovremeno, za takvog neproduktivnog radnika poslodavac snosi troškove zarada, poreza i doprinosa i druge pripadajuće dažbine propisane od strane države. Potroši skoro 7.500 evra da bi novozaposlenog mladog čoveka obučio kako da bude produktivan.

To je upravo ono o čemu sam već pisao:

       
  • Poslodavci žele teret osposobljavanja početnika prebaciti na univerzitete/fakultete pravdajući se da oni već kroz porez izdvajaju pare za njihovo obrazovanje. Kao argument navode obrazovanje koje ne odgovara privredi - nije mi poznato da su poslodavci, sem ovako retorički, pokrenuli organizovanu akciju da "nateraju" ministarstvo ili privatne fakultete da profilišu obrazovanje stručnjaka i po obimu i po strukturi potrebama privrede. Bojim se da i njima ovakvo stanje indirektno odgovara, jer imaju dobro opravdanje što ne rade drugačije na poboljšavanju znanja početnika.
  • S druge strane fakulteti i ne pitaju privredu šta njima treba, jer ih interesuje da privuku studente, navodno atraktivnim zanimanjima (opšte je poznato šta je trenutno u trendu kad su mladi u pitanju) i da zarade što više para.
Očigledno je da je u pitanju jedan začarani krug, koji država, mislim prosvetne vlasti pre svega, ali i druga ministarstva i ne pokušavaju da razreše. Sve se pravda tržišnom ekonomijom, kao vrhovnim žrecom, koji sve rezava. A zaboravlja se da je ta ista deregulisana tržišna privreda generisala najveću ekonomsku krizu čiji smo svedoci. I da ljudi nisu tržišna roba. Odgovorna država mora da vodi računa o svojim građanima i da ih štiti. U ovom slučaju od bahatosti poslodavaca, ali i nas sa univerziteta. Školstvo nikako ne sme da postane uslužna delatnost. Krajnje je vreme da svi odgovrni u ovoj zemlji sednu, stave prst na čelo i razmisle kako profilisati obrazovanje koje će biti svima od koristi. Ovako ćemo se i dalje služiti praznim floskulama, kako smo mi dobar i pametan narod samo to niko ne vidi.

Marko Аcović

Listao sam najnoviji MSDN magazin i u njemu nadjoh interesantan clanak vezan za problem edukacije srednjoskolaca i studenata.
Na sledecem linku mozete procitati clanak pod nazivom: Proactive Education.

Marko Аcović

Da se vratim malo na staru temu borbe izmedju dobra i zla :).
Sad naidjoh na clanak u Blicu pod naslovom Kome će biti potrebno ono što studenti sada uče

Izdvojicu samo deo koji mi je bas zapao za oci:
Citat– Na svim tehničkim fakultetima najveći problem je to što se i dalje na ispitima dokazuju matematičke teorije, iako je u svetu to odavno prevaziđeno. Dokazivanje matematičkih teorija inženjerima nije toliko potrebno kao primenjena matematika, kojoj se kod nas vrlo malo pažnje posvećuje.

Voleo bih da vidim sta ce nasi matematicari da kazu na ovo. Umesto da studente uce prakticnoj (primenjenoj) matematici, oni ih smaraju kojekakvim apstrakcijama pa se posle desava da studenti ne mogu da skontaju obican jednodimenzionalan niz iz programskih jezika a o visedimenizionim nizovima da i ne govorim.

Siniša Ranđić

Nažalost svi samo konstatuju da nešto ne valja, ali malo ko kaže šta treba uraditi da bi se stvari promenile. Slažem se sa koleginicom Turajlić da studije u Srbiji nisu usaglašene sa potrebama privrede, čak i da je ona u punom pogonu. A svi znamo koliko je daleko od toga. Ovako dok na jednoj strani imamo ubeđivanje sebe samih da smo jako dobri, pozivajući se na dobro upakovane ocene evropskih zvaničnika imamo neminovnu realnost da školujemo armiju potencijalno besposlenih ljudi. Oni koji budu uspeli da uhvate neki voz za inostranstvo mogu se smatrati srećnicima, jer ovde sve liči na onu otrcanu poslovicu "SPOLJA GLADAC, A UNUTRA JADAC".  Jednostavno zapleli smo se kao pile u kučine i ne znamo šta nam valja činiti. Dok na jednoj strani sve češće stojimo u redu za mleko na drugoj strani se postavljaju kameni temeljci za centar za nano tehnologije, a još se nismo ispleli iz dugova koje je ostavio famozni akcelerator u Institutu Vinča. Zar uvek moramo da zidamo poneki Skadar na Bojani zato što neki "moćnik" u ovoj zemlji želi da sebi podigne spomenik o našem trošku.


Takav Skadar na Bojani je i primena Bolonje u Srbiji, jer se po običaju u sve ušlo "grlom u jagode" - Ajde da krenemo pa ćemo videti kako ćemo. A već sličnu situaciju imamo sa reformom osnovnih škola. Bolje neće biti ni sa srednjim, jer već naredna školska godina treba da bude po "novom", a šta je to NOVO, ne bojim se, nego znam - NIKO NE ZNA. Osnovna primedba svih koji se osvrću na tekovine Bolonje odnosi se na nespremnost svih u obrazovnoj sferi da se promene. Mogao bih se sa tim, bez ikakve dileme složiti, ali imam jedan mali amandman - ZA PROMENU MORAMO POČETI MNOGO VIŠE DA RADIMO - i mi u nastavnom korpusu i studenti.

Siniša Ranđić

Broj onih koji su pročitali ovu temu "opasno" se približio 1000. Možda je naslov teme bio dovoljno intrigantan da privlači pažnju posetilaca Foruma, ali iskreno se nadam da je tema dovoljno aktuelna i životna da je posetioci znog toga čitaju. Aktuelni štrajk prosvetnih radnikaiako se radi o osnovnom i srednjem obrazovanju iznova otvara pitanja organizovanja obrazovanja u Srbiji. Jasno je da država ima obavezu da pruži školovanje svojih građana po nekomercijalnim uslovima, što se kod nas često podrazumeva kao besplatno školovanje. Međutim, svaki objektivan pratilac dešavanja u obrazovanju Srbije mora da konstatuje da se država - oličena u prosvetnim vlastima - samo deklarativno bavi svekolikim stanjem u ovoj sferi života. Najveći problem predstavlja slaba kontrola trošenja sredstava poreskih obveznika, jer i dalje imamo na delu samoupravljanje oličeno u izboru organa upravljanja državnih firmi od strane zaposlenih bez vidljivijeg uticaja vlasnika, tj. države. U takvim uslovima nema ni kontrole kvaliteta, tako da priča o tome da su državni fakulteti kvalitetniji od privatnih sve češće neće istrpeti probu vremena. Moje lično mišljenje je da je kvalitet još uvek na strani državnih fakulteta, ali pre svega što se radi o ustanovama mnogo dužeg trajanja sa izgrađenom tehnologijom rada, uglavnom rešenim prostornim i infrastrukturnim problemima i zato što su bar delimično rasterećeni problema finansiranja. Naravno državni fakulteti u principu imaju kadar koji se regularnije pripremao za nastavnički poziv. Pod tim pre svega mislim da kod nastavnika na državnim fakultetima uglavnom postoji kompatibilnost između onoga čime se bave na stručnom nivou i onoga šta predaju.