Kud plovi brod visokog školstva u Srbiji?

Započeo Siniša Ranđić, 20.08.2014, 14:07

prethodna tema - sledeća tema

Siniša Ranđić

Svakodnevne brige za egzistenciju, teška ekoniomska situacija u kojoj se Srbija nalazi, potreba za otklanjanjem posledica elementarnih nepogoda koje su zemlju pogodile tokom proleća i leta jednostavno su iz fokusa pomerile neke važne društvene segmente koji su i te kako značajni za našu dalju sudbinu. Jedan od tih segmenata je svakako školstvo. Uvažavam nastojanja kolega sa srpskih univerziteta i instituta koji se trude da pokažu kako postoje rezultati naučno – istraživačkog rada, pre svega iskazani kroz brojne radove objavljene u časopisima sa tzv. SCi lista, ali moram poput Katona starijeg da ponavljam – Ceterum censeo Carthaginem esse delendam. Naravno ja ne želim ništa da rušim, već samo moram da postavim pitanje – Kako je i pored tako briljantnih naučnih rezultata Srbija opet na jednom od svojih istorijskih minimuma. Kad budemo odgovorili na to pitanje mislim da ćemo moći realno da sagledamo vrednosti naučno – istraživačkog rada u srpskoj akademskoj zajednici, kao i implikacije takvog stanja na obrazovne domete srpskog školstva. Pre svega onog koje se naziva visoko školstvo.
Činjenica je da je visoko školstvo u Srbiji u prošlosti bilo teorijski orijentisano. Međutim, negativni efekti su se ublažavali kroz doškolovavanje za potrebe prakse na nivou samih radnih organizacija gde su se svršeni studenti zapošljavali. Mađutim, zamiranjem privrednih aktivnosti i nestajanjem velikih radnih sistema okviri za doškolovavanje u pogledu praktičnih znanja su se drastično suzili. Nažalost otvaranjem novih visokoškolskih institucija u Srbiji povećao se broj svršenih studenata raznih profila, koji ne mogu da nađu zaposlenje pa na taj način steknu viši nivo praktičnih znanja u odnosu na znanja stečena tokom školovanja. To je značilo da su znanja svršenih studenata i dalje uglavnom teorijska, a ne praktična iako je jedna od osnovnih pretpostavki uvođenja studija po tzv. ,,Bolonjskoj deklaraciji" upravo podrazumevala povećanje praktičnih znanja. Osnovni razlog ovakvog stanja je što su visokoškolske institucije postali svojevrsni profitni centri i to u vreme svetske ekonomske krize. A to nikako ne bi smele da budu. I zato ne treba da čudi drastično povećanje broja studenata doktorskih studija. Jednostavno nije na prečac poraslo interesovanje za nauku u Srbiji već izgleda da postoje neki mnogo važniji uzroci. Šta mislite koji su?

Siniša Ranđić

Na brodu visokog školstva Srbije, kao da se ništa ne dešava, kao da je on ušao u mirne vode. To bi trebalo da znači da je postignut određeni balans u svim segmentima puta koji vodi ka punoj implementaciji Bolonje. Završena je druga akreditacija obrazovne delatnosti (nekako neprimetno ide i akreditacija naučno - istraživačke delatnosti), studenti su ove godine manje galamili zbog broja bodova koje treba steći za prelazak u drugu godinu, nastavnici se nisu baš previše bunili zbog smanjenja plata, nekako se mirno isčekuje konkurs za projekte koje finansira Ministarstvo, ...
Naravno, svako slobodnomisleći mora da se zapita da li je sve tako idilično, da li smo se umorili jalove borbe za bolje visokoškolsko obrazovanje, da li čekamo da neko drugi reši nagomilane probleme ili akademska zajednica i nije ono što bi trebala da bude - nosilac progresa društva, jer je u njoj nagomilan njegov najveći kvalitet i potencijal. Bojim se da ne shvatamo da vreme neumitno teče i da se ono jedino ne može nadoknaditi, a mi sve više ličimo na onog zeca iz priče o "zecu i kornjači".