IT - Završni čin

Započeo Siniša Ranđić, 20.11.2016, 00:57

prethodna tema - sledeća tema

Siniša Ranđić

14.12.2016, 11:55 #30 Poslednja Izmena: 14.12.2016, 18:40 od Siniša Ranđić
Možda ću pogrešiti, ali čini mi se da ove promene koje se dešavaju kroz uvođenja Data Science u praksu srpskih univerziteta predstavljaju pravu prekretnicu. Jer su se tradicionalni fakulteti, kad je u pitanju računarsko obrazovanje, uglavnom držali klasičnih pristupa. Studije informatike i danas informacionih tehnologija su pak bili prilika da mnogi koji su od kvalifikacija iz računarstva imali "prolazak pored računara" uhvate priključak sa "savremenim" trendovima. Data Science je nešto što predstavlja, kako to mnogi vole da filosofiraju, spoj "teorije i prakse". Poslenici će morati da znaju i računarsku osnovu - za razvoj potrebne računarske infrastrukture, ali i suštinu primene. Mora se voditi računa da će sve više biti specijalizovanih računarskih rešenja, koja treba da što bolje budu prilagođena primeni. Ako se pri tome uzme u obzir da će sve više stvari spuštati na nivo specijalizovanog hardvera - koprocesori, akceleratori, itd.  može se pretpostaviti kakav će to biti izazov za one koji se uhvate u koštac sa tim.

Siniša Ranđić

Tražeći odgovore koji su to putevi - u sadržajnom smislu - delovanja Fakulteta na planu daljeg razvoja računarskog obrazovanja pomalo smo u drugi plan stavili jednu jako bitnu stvar. Radi se o pitanju vrste znanja koje studenti koji okončaju studire računarskog inženjerstva treba da ponesu sa sobom. Nažalost kako su nekadašnja Jugoslavija i Srbija gubile korak u razvojnim poslovima u oblasti računarstva tako je sve više računarsko obrazovanje islo ka aplikativnim vodama. Zbog toga nas gotovo nema na mapi onih koji svetu nude sopstvena sistemska rešenja, kako u oblasti hardvera tako i softvera. S obzirom da je kvalitet razvojnih alata u računarstvu dostigao neslućene visine i sve više se ovi alati razvijaju jasno je da obrazovanje u smislu njihove primene ne mora više nužno da bude vezano za klasične računarske škole. Ono što je njihova komparativna prednost u odnosu na druge koji bi mogli da obrazuju inženjere npr. za primenu informacionih tehnologija je postojanje kritične mase nastavnika koji mogu da iznesu taj proces. Međutim, zatvorena vrata takvih institucija za nove mlade stručne snage neminovno vodi da se kritične mase počinju stvarati i na novim ili nekum od postojećih fakulteta koji ranije nisu bili vezani za računarsko obrazovanje. Najbolji takav primer je FON, ali i veliki broj privatnih visokoškolskih ustanova. Njihova najveća slabost je što su bile neravnopravne u odnosu na državne gakultete u pogledu troškova studiranja. Međutim, polako se stvari menjaju i mnogi privatni fakulteti stručnošću svoga nastavnog kadra, uspehom svojih bivših studenata već uveliko nadamašuju mnoge državne fakultete. 
Zbog toga važnu kariku u razvoju obrazovnog procesa na planu računarstva na Fakultetu treba posvetiti tzv. brendiranju te delatnosti, odnosno nastojanju da se struktura i sadržaj obrazovanja u računarskom inženjerstvu dobiju obrise ekskluziviteta. To znači da moramo da ponudimo nešto što drugi ne nude, ali da pri tome nastojimo da i istraživačka delatnost nastavnika i saradnika bude okrenuta ka tim specifičnim poljima, jer ćemo samo na taj način budućim studentima moći da ponudimo spoj teorije i prakse.