U okviru ove teme razmatraće se pitanja novog nastavnog plana i programa osnovnih studija računarstva (COMPUTING CURRICULA 2017) na Fakultetu tehničkih nauka u Čačku.
Da bi mogli da se što bolje upoznamo sa onim što najbolji svetski univerziteti nude u računarskom obrazovanju postaviću linkove na univerzitete prema redosledu koji se može naći na sajtu TOPUNIVERSITIES za oblast
Computer Science & Information Systems za 2016. godinu
- Massachusetts Institute of Technology - MIT (USA) - http://engineering.mit.edu/departments/eecs
- Stanford University (USA) - http://cs.stanford.edu/degrees/undergrad/Minor.shtml
- University of Oxford (GBR) - http://www.cs.ox.ac.uk/admissions/undergraduate/courses/computer_science.html
- Harvard University (USA) - http://www.seas.harvard.edu/programs/computer-science
- Carnegie Mellon University (USA) - http://www.ece.cmu.edu/programs-admissions/bachelors/academic-guide/#Area-Requirements
Posle teksta o ciljevima i motivima za definisanje novog nastavnog plana i programa računarstva na Fakultetu tehničkih nauka u Čačku (ponovo ga prilažem kao dodatak) potrebno je definisati uzuse na bazi kojih će se taj plan formirati. To znači da je potrebno sačiniti tekst u kome će se izneti osnovani koncept po kome se pristupilo definisanju novog nastavnog plana i programa.
Međutim, pre nego se pristupi predstavljanju datog koncepta potrebno je dati osvrt na dileme koje mogu da se jave pri definisanju koncepta, pa je potrebna diskusija da se neke od tih dilema otklone:
- Dužina trajanja osnovnih studija – Na našim prostorima i dalje se smatra da dobrih studija u oblasti tehnike ne može da bude bez pet godina, tj. deset semestara. Ovo je čak odstupanje od pravila koje je postojalo pre uvođenja studija prema uzusima Bolonjske deklaracije, kada su studije tehnike uglavnom trajale deset semestara, ali je poslednji deseti semestar bio rezervisan za izradu diplomskog rada. Sada osnovne i master studije zajedno traju deset semestara pri čemu u tih deset semestara treba uraditi i dva završna rada. Ako se u obzir uzme da za tih deset semestara treba savladati više od pedeset predmeta postavlja se ozbilno pitanje da li prosečan student to može da realizuje u tom vremenu. U generaciji koja je bila na master studijama u školskoj 2015/2016. godini na studijskom programu računarsko inženjerstvo to je uspelo samo dvojici studenata. Prema sadašnjem stanju u Srbiji na svim elektrotehničkim fakultetima, odnosno fakultetima gde postoje studijski programi iz elektrotehničkog i računarskog inženjerstva prihvaćen je model u kome osnovne studije traju 8 semestara, a master studije 2 semestra. Uglavnom se to pravda potrebom da se studentima, koji osnovne studije završe na jednom fakultetu, master studije mogu da nastave na drugom. Iako bi shodno akreditaciji to trebalo da bude pravilo, ono se u praksi ne poštuje. Međutim, ovaj problem treba razmatrati izvan procesa definisanja nastavnog plana. Što se tiče trajanja studija u inostranstvu ako se referišemo na vodeće svetske univerzitete u SAD, čiji univerziteti ipak dominiraju u oblasti računarstva uglavnom studije imaju sličan režim kao kod nas – 8+2 semestra. Međutim, na britanskim univerzitetima, primenjuje se model – 6+2. Na univerzitetu ETH u Cirihu osnovne studije traju 6 semestara, a master studije 3 – 4 semestra. Nažalost nije analizirana dužina studija na drugim evropskim univerzitetima, jer se među prvih deset rangiranih univerziteta u oblasti računarstva iz Evrope nalaze samo univerziteti Oksford, Kembridž i ETH. Ako bi se ozbiljnije razmatrala promena dužine studija onda bi se moralo detaljnije sagledati ovaj aspekt studiranja na većem broju univerziteta širom sveta.
Ostali aspekti koncepta novog nastavnog plana računarstva biće razmatrani u narednim objavama
Sledećih pet univerziteta na listi su:
- University of Cambridge - http://www.cl.cam.ac.uk/teaching/1617/
- University of California, Berkeley (UCB) - https://cs.berkeley.edu
- ETH Zurich - Swiss Federal Institute of Technology - https://www.ethz.ch/en/studies/prospective-bachelors-degree-students.html
- National University of Singapore (NUS) - http://www.comp.nus.edu.sg
- Princeton University - http://www.cs.princeton.edu
Nastavljamo sa daljom analizom parametara koji bitno utiču na koncept definisanja novog nastavnog plana računarstva na FTNCa.
- Broj predmeta – Ovaj parametar je usko povezan sa dužinom studija, ali i sa drugim parametrima koji će se ovde razmatrati. Međutim, uvek se može postaviti pitanje da li je nužno da studijski program ima veliki broj predmeta da bi bio kvalitetan. Ili se kvalitet može ostvariti i na drugi način. Činjenica je da na broj ispita utiče i širina u pogledu računarskog koja se želi ponuditi studentima. Jedan od uzroka što se na tehničkim fakultetima Bolonjski proces nije realizovao u potpunosti je i olako prelaženje preko ovog problema. Jer veliki broj predmeta nema negativne efekte samo na studente, već i na fakultete kao institucije. Jer je potrebno obezbediti mnogo više kompetentnih nastavnika koji treba da pokruju značajno širi opseg struka u okviru računarstva. Da bi ti nastavnici mogli da napreduju u struci potrebno je oraganizovati istraživanje na značajno širem planu. A sve to mali fakulteti, kao što je Fakultet tehničkih nauka u Čačku za sada nemaju uslova. Što se tiče studenata i uticaja broja predmeta na njihove studije treba ukazati na sledeće: (1) Veliki broj predmeta direktno utiče da na stepen angažovanja studenata i pojedinačnog bavljenja različitima strukama; (2) U uslovima ograničenog broja nedeljnih časova u slučaju velikog broja predmeta vreme koje studentima i nastavnicima stoji na raspolaganju na nivou jednog predmeta mora da bude malo.
Sledećih šest univerziteta na listi najbolje rangiranih su:
- University of Toronto (CAN) - https://www.ece.utoronto.ca/undergraduates/programs/
- Imperial College London (GBR) - https://www.imperial.ac.uk/study/ug/courses/computing-department/computing-beng/
- The University of Melbourne (AUS) - http://www.eng.unimelb.edu.au/study/degrees
- Nanyang Technological University, Singapore (NTU) - http://scse.ntu.edu.sg/Programmes/CurrentStudents/Undergraduate/Pages/CE.aspx
- The Hong Kong University of Science and Technology (CHN) - http://prog-crs.ust.hk/ugcourse
- University of California, Los Angeles (UCLA) - https://ccle.ucla.edu/blocks/ucla_browseby/view.php?type=course&subjarea=COM%20SCI
Ja mislim da je bitniji sadrzaj gradiva koje bi se predavalo u okviru tih 6+2 ili 8+2 semestara nego sama duzina trajanja osnovnih studija. Mislim da bi bilo dobro definisati obavezna znanja koje bi student trebalo da ponese prilikom diplomiranja. Drugi korak bi bio kako ta obavezna znanja rasporediti u 6 ili 8 semestara. Na master studijama bih stavio nadogradnju/specijalizaciju obaveznih znanja stecenih u prvih 6/8 semestara. Licno smatram da je model 8+2 sasvim dovoljan da se steknu sva neophodna znanja iz oblasti racunarske tehnike. Na kraju bih dodao da u tih 10 semestara treba izbegavati nebitne predmete, jer je to gubljenje vremena i energije studentima.
Upravo su to razlozi zbog kojih sam pokrenuo ovu diskusiju:
- Da se definišu fundamentalni predmeti
- Da se definišu predmeti koji će studentima da ukažu na sve aspekte računarstva
Na bazi toga će lako da se iskristališe dužina studija.
Vec imamo spisak predmeta koje smo naveli u onom dijagramu "Computing Curricula Fakultet tehničkih nauka Čačak 2017-Version 1.03.jpeg". To moze da posluzi kao polazna tacka. Sa druge strane, gledao sam malo nastavne planove koje ste postavili i koliko vidim Computer Science vec od prve godine forsira programerske paradigme i matematicke alate neophodne za dalji rad. Uopste se ne spominju ni fizika ni elektrotehnika a ni elektronika (ili vrlo rudimentarno). Na dalje se u programima razradjuju samo oblasti koje se ticu striktno racunarske tehnike bez izleta u druge oblasti.
Sta zelimo da napravimo: computer science, computer engineering, nesto trece ili miks ova dva?
Prvo sto bi trebalo uraditi je odvojiti smer za energetiku i smer za racunare od prve godine.Na taj nacin bi se lakse napravio plan za RT ,nego da se ceka 2. godina.Jos bih dodao predlog da se spoji IT i CE smer da imaju zajednicku prvu godinu.Od druge bi se delili na CE(smer koji bi se pretezno bavio hardverom) i Cs.Ovo bi mogao da bude neki osnov za dalji razvoj racunarstva na FTN-u Cacak.
Moje licno misljenje, je da treba odvojiti energetiku od RT i ne treba je sastvljati sa IT..
Inace sto se tice samog smera trebamo okvirno da se drzimo plana koji je naveden u okviru dijagrama..
Moj licni stav da mi treba da imamo smer Computer Science. Sto se tice duzine trajanja studija moje misljenje je da treba
jedan ozbiljan smer da ima 8+2 semestra..
Da li imamo potrebne resurse (kadar) za ozbiljan CS? Da li mozda ici na opciju CE?
Mi smo vec jednim delom isli na tu opciju i vidimo rezultate..
Pokusavali nesto sa RT, Ri.. mesali, pokusavali, dobicemo isto. Ako nesto menjamo, trebalo bi zaista nesto promeniti..
Trenutni program nema mnogo veze sa CE a jos manje sa racunarskom tehnikom. Slazem se da treba sustinski izmeniti. Da li postoji dobra volja medju nastavnicima za to?
Trenutni program je mnogo losiji od onoga iz 2005.(RT)
Ako nemamo kadar, za sve ovo bolje da nemamo smer nego da imao nesto na polovicno..
Situacija se uozbiljila na fakultetima. Posto drzim cesto casove ljudima sa RAF-a (Racunarske nauke), po meni vrhunski smer,
sa malim nedostacima. Ali bolji sigurno od SI (na ETF-u).
Ja uzimam tri uzora u Srbiji zasigurno iz racunarstva.
ETF (RTI)
RAF(RN)
FTN Novi Sad(RT-RK)
Svakako dajem prednost Raf-u..
Plasim se samo da se ne ponovi situacija iz 2009.
Sto se tice nastavnika valjda su oni izabrali da se bave naukom. Oni trebaju da se bore vise za ovaj smer, nego mi bivsi
studenti ovde. Ako se ne uozbilje u dogledno vreme, ovaj smer ce da nestane. kao sto mozemo da primetimo na RI ima 10 ljudi
na godini to je smesno..
Ako bismo se, za pocetak, vratili na program iz 2005. da li bismo imali ljude koji bi taj program mogli da iznesu do kraja? Drugim recima: imamo li kadar? Ako nemamo, sta onda ciniti?
Ako nemamo onda da napravimo grupu za ucenje onoga sto fali od predmeta na faksu.
Apsurdno je da imamo samo 10 ljudi na smeru koji bi trebalo da je jedan od najpopularnijih u danasnje vreme. To dovoljno govori o tome kako se radi. Smatram da bi profesore trebalo pritegnuti da se uozbilje i da se osveste. Kao da ne shvataju vreme u kom se nalaze. Naravno, trebalo bi izvrsiti pritisak i na rukovodstvo.
Mislim da je IT popularniji od RI(Broj ljudi).Zasto malo ljudi upisuje Eri pre svega jesu predmeti(2 fizike).Mislimda bi bila dobra ideja da se pritegne rukovodstvo.Jer ako sledeca akreditacija ne uspe ,cemu onda RT smer.
Citat: Bojan 09.01.2017, 01:26Mislim da je IT popularniji od RI(Broj ljudi).Zasto malo ljudi upisuje Eri pre svega jesu predmeti(2 fizike).Mislimda bi bila dobra ideja da se pritegne rukovodstvo.Jer ako sledeca akreditacija ne uspe ,cemu onda RT smer.
Popularniji je samo po nazivu. Predmeti su im ocajni.
Predmeti im jesu ocaj.To studentima i odgovara.Imaju ljudi vise menadzemta nego programiranja.
To onda nije IT. Studenti su prevareni. Na slican nacin su prevareni i na RI.
Nista.Ajde onda sve smerove da promenimo. B-)
Koristim priliku da dok čekam polazak za Berlin da nastavim preliminarno razmatranje parametara koji okvirno utiču na proces definisanja novog nastavnog plana računarstva na FTNCa. Današnja tema je vezanost plana za elektrotehniku i elektroniku.
- Povezanost sa elektrotehnikom – Znam da ću možda izgledati sentimentalan, ali još uvek računarstvo vidim u dobroj vezi sa elektrotehnikom. Da bih ove stavove objasnio na plastičan način moguće da neće biti docvoljne samo reči. Verovatno ću u nekoj sledećoj iteraciji diskusije posegnuti i za crtanjem. Upravo mi mogućnost da on line ilustujem ovu svoju priču jako nedostaje. Upravo isti osećaj imao sam juče i danas tokom projektnog sastanka kome prisustvujem. Jednostavno falile su mi tabla i kreda da bih najefikasnije artikulisao svoje predlog i primedbe na izložena rešenja. No sada nije priča o obrazovnim tehnologijama već razmatranju pristupa u definisanju nastavnog plana računarstva, koji računarstvo neće svesti na puki nivo nauke (Computer Science), već će ostaviti dovoljno veze sa onim što računar u svojoj biti jeste – električni i elektronski uređaj. Protekle godine sam se potrudio da prikupim informacije o svim bivšim studentima RT/RI. Od 295 pozivu se odazvalo oko 170 studenata. I kao što sami možete da vidite većina se bavi poslovima koji su vezani za razvoj softvera i to prevashodno aplikativnog. Po mom mišljenju da bi se neko tim poslom bavio nije neophodno da završi studije računarstva. Istovremeno to ne znači da studije računarstva treba prosto usmeriti ka izučavanju alata za programiranje, uključujući izučavanje danas najpopularnijih programskih jezika. Takođe, ne smatram da naše studije treba budu usmerene ka onome što se zove računarsko inženjerstvo (Computer Engineering). Naše studije definitivno treba da bude ,,nešto između", jer je to uslovljeno stanjem naše privrede, razvoja, ali i celog društva. Polazeći od pretpostavke da studenti kada završe fakultet pored opštih znanja iz struke moraju da znaju da razmišljaju odnosno posediju jednu globalnu sposobnost za rešavanje problema, naravno u kontekstu razvoja računarske podrške. U konkretnom slučaju to podrazumeva da znaju da daju projektna rešenja u pogledu, hardvera, sistemskog softvera, alata za razvoj i na kraju samih aplikacija. Značajna pažnja u računarskom obrazovanju mora da se vodi i na planu primene računara i računarskog softvera. Shodno tome prirodno se nameće i potreba za znanjima iz elektrotehnike i elektronike kao bazičnim strukama. Zato mislim da bi bilo pogrešno da se u potpunosti eliminišu predmeti u okviru kojih se stiču odgovarajuća znanja. Verovatno će biti potrebno izvršiti određena sažimanja predmeta i gradiva, ali elektrotehnička osnova treba da postoji. Iako će neki pomisliti da je ovo plod sentimentalnosti i mog hardverskog opredeljenja. Međutim, uvek treba imati u vidu da treba očekivati da će sve više softvera migrirati direktno u hardver. Za takve poslove neće biti dovoljna kursistička znanja, koja ponekad mogu da prođu u slučaju poslova koji zahtevaju znanja iz korišćenja programskih jezika. Naravno radi se o poslovima koji su iz domena aplikativnog softvera.
- Struktura nastave – Ovaj parametar se odnosi na dva segmenta računarskog obrazovanja: redosled obrade pojedinih elemenata struke i način na koji bi se ta znanja prezentovala studentima. Iako ovo drugo spada u segment obrazovnih tehnologija treba imati na umu specifičnosti računarstva kao struke i zahteva koje treba zadovoljiti tokom obrazovnog procesa. Tri osnovna stuba računarstva su: računarski hardver, operativni sistemi i programski jezici. U skladu sa tim i treba koncipirati strukturu računarskog obrazovanja. Tj. treba pokušati da se osmisli redosled upoznavanja studenata sa potrebnim računarskim znanjima kako bi se obezbedili uslovi da se nova znanja naslanjaju na prethodno stečena znanja. Pri tome treba voditi računa da postoje i računarska znanja koja su interdisciplarna, tj. u sebi sublimiraju znanja iz više oblasti računarstva. I na kraju treba u sve to uklopiti i aplikativne aspekte računarstva. Kada govorimo o načinu prenošenja znanja svedoci smo da nema nikakve razlike u pristupu prenosu znanja iz npr. matematike i računarstva, a to se može primeniti i na bilo koju drugu oblast. Kod nas i dalje postoji podela na predavanja i vežbe, koje su uglavnom auditorne. Mislim da se na tom planu mora napraviti revolucionaran zaokret u kome bi se sve vežbe izvodile u laboratorijskim uslovima uz pomoć računara. Istovremeno kao interfejs između predavanja i vežbi trebalo bi uvesti časove diskusije o prezentiranim znanjima u kome bi studenti dobijali dodatna pojašnjenja od strane nastavnika, ali bi se i pripremali za praktično vežbanje i upoznavanje sa obrađenom materijom.
Malo je neumesno da bivsi ili sadasnji studenti komentarisu profesionalnost kadra na fakultetu, Da postoji prostora za napredak, postoji, da ima volje da se napreduje, profesor Randjic je najveci dokaz, da ima i onih kojih ce da zabusavaju i da se bune, uvek je bilo, ali sve to ne treba da nas sprecava da napravimo jedan dobar program za koji ce gotovo svi reci da je preambiciozan. Poenta je popraviti sistem, za pocetak neka se i 30% novog programa usvoji bice to veliki korak i napredak, a kasnije boriti se za nastavak usavrsavanja programa.
Sto se tice izbacivanja elektrotehnike i elektronike, to je neozbiljno. Embedded sistemi se zasnivaju upravo na elektronici, senozorima, mikrocipovima i sl. Ne mozete raditi sa njima, ako ne znate osnove elektronike.
Ima predmeta koji treba izbaciti, ali to nikako nije npr. elektronika. Po meni je realnije izbaciti matematiku 2, a ubaciti analizu i statistiku, naravno i naka poglavlja o algoritmima. Neverovano je da je matematika danas postala nauka kojoj se pristupa kao da je geografija. 16 godina sam se skolovao i tokom svake godine skolovanja sam imao matematiku, a nikad mi niko nije rekao za zlatni presek i Fibonacijev niz, da ne spamujem temu, necu vise o ovome...
Svakako treba imati u vidu da se odredjeni predmeti izucavaju da bi studenti naucili kako da pristupaju problemu, kako da dodju do resenja i na kraju kako da provere da li je ispravno resenje. Za to su prvenstveno namenjeni predmeti u kojima ima proracuna, tj. matematike, ali ne matematike koja podrazumeva koriscenje nekih pravila kao pri resavanju izvoda i integrala, vec gde morate malo i mozak da uklucite.
Sto se tice softvera, fakultet treba da iskoluje programere, a ne kodere. Programeri treba da znaju kako da pristupe problemu, da analiziraju dati problem i da ga rese na najbolji nacin, a tek na kraju da iskodiraju to ili da to prepuste koderima. Siguran sam da studenti zele da budu programeri, a ne koderi. Zbog toga mislim da nije potrebno uvoditi 10 programskih jezika, vec se fokusirati na 2-3 koji ce da obuhvate sve paradigme programiranja, naravno imajuci u vidu tendencije koriscenja odredjenih programskih jezika.
Da li je neumesno komentarisati profesionalnost kadra na fakultetu? Naravno da je umesno. Valjda je kritika dobrodosla ako se zeli napred. Bio sam i student a i radio sam na fakultetu i video sam koliko ima volje za promenama. Problem je sto je mnogo onih koji bi da zabusavaju a malo onih koji bi stvarno da nesto promene. Promena zahteva ulaganje energije. Vecina razmislja ovako: sto da radim kad mi je dobro i ovako, malo raduckam a plata redovna i dobra. Program ce verovatno zvucati preambicozno ali je svakako dostizan. Ja sam za to da se do cilja dodje u etapama. Kao jedna od mera predlozio bih vracanje nastavnog programa iz 2005. godine.
Sto se tice izbacivanja OET i elektronike, zavisi sta se zeli postici. Ukoliko nas zanima cist Computer Science, onda nam OET i elektronika nisu zanimljivi. Racunar se posmatra kao apstraktna masina i ne zanima nas kako se program izvrsava u hardveru. Ako se pak ide na Computer Engineering ili neka njegova varijacija, onda su OET i elektronika svakako neophodni.
Sto se tice matematike, za pocetak bi trebalo izbaciti to Matematika 1,2,3,... i uvesti samo ona poglavlja koja su neophodna za struku. Bez matematike nema govora o ozbiljnom bavljenju racunarskom tehnikom. Koji je odnos predavanja/vezbi optimalan za matematiku i koliko obradjivati teoriju a koliko zadatke, o tome se moze diskutovati. Licno smatram da se najbolje uci kroz primere i uz razumevanje teorije.
Slazem se za ovo da fakultet treba da skoluje inzenjere koji ce sistemski da pristupaju problemu. Kodiranje je tu najmanji problem. Najteze je osmisliti optimalno resenje. Fokus treba da bude na paradigmama a ne na konkretnim implementacijama istih. Drugim recima, treba savladati principe, programski jezici se lako nauce kad se razumeju principi.
- Usmeravanje – Važan parametar studija predstavlja i stepen u kome se vrši usmeravanje, tokom obrazovanja unutar određene struke. Kao što se vidi iz preporuka koje su date u okviru CC2005 računarstvo je podeljeno na pet segmenata – računarske nauke, računarsko inženjerstvo, softversko inženjerstvo, informacione sisteme i informacione tehnologije. Ne bih se ovde detaljnije upuštao u okvire svakog od navedenih segmenata, jer praksa u Srbiji ne prati ove trendove tako da bi pre svega bilo potrebno detaljnije objašnjavati tu podelu dosta širokom krugu ljudi. A bojim se da bi to bio prilično jalov posao. U Srbiji su na snazi još uvek neke okoštale podele, kojih se teško oslobađamo i tu je jedan od razloga zašto ne idemo brže napred. Ilustrovaću to samo jednim jednostavnim primerom. Pod kapom Ministarstva postoje tzv. matični naučni odbori, koji su odlukom ministra dobili nove članove. Navešću samo dva od tih odbora – jedan je za elektroniku, telekomunikacije i informacione tehnologije, a drugi za mašinstvo i indistrijski softver. Bojim se da tu nešto ne štima. Pogotovu ako se pogleda sastav odbora. U onom prvom sede i neki ljudi koji sa problematikom imaju tek toliko veze što su neminovno korisnici računara. A u drugom zbog onog ,,softver" u nazivu u neprirodnom okruženju sede i oni kojima je mesto u prvom odboru. Izgleda da može da se priča i galami do mile volje oni koji ,,kolo vode" i ne haju za to. Iako nam se da hoc čini da razvoj računarstva kao struke zahteva užu specijalizaciju, tj. osposobljavanje za rad u uskim stručnim oblastima, stanje srpske privrede pa i ove računarske navodi na drugačija razmišljanja. Tj. postavlja se pitanje koliko duboku specijalizaciju, tj. usmeravanje tokom studija treba predvideti. Lično smatram da prve tri godine treba posvetiti osposbljavanju studenata za uspešno ,,plivanje" u računarstvu kao najširem pojmu. U te tri godine treba izučavati i određeni broj predmeta koji računarstvo povezuju sa elektrotehnikom i elektronikom, kao i opšteobrazovne predmete. Što se tiče računarstva u trećoj godini, tačnije u šestom (VI) semestru određeni broj predmeta može se birati iz grupa predmeta, koje treba da budu konzistentne, tj. ne treba da među predmetima koji se biraju postoji velika razlika. U sedmom (VII) i osmom (VIII) semestru uglavnom treba da se biraju predmeti, ali među njima treba da postoji veća razlika. To konkretno znači da se studenti mogu opredeljivati na relaciji hardverski – softverski predmeti. Na ovaj način će se dobiti inženjeri koji će imati visok stepen fundamentalnih računarskih znanja, ali posedovati i određeni stepen specijalizacije. Iako se ovde prvenstveno bavimo osnovnim studijama dublja specijalizacija, tj. usmeravanje ka pojedinim segmentima računarstva može se ostvrariti na nivou master studija.
Mislim da se polako fokusiramo ka onome što će biti koncept novog nastavnog plana - koji studentima treba da ponudi izbalansiran pristup računarskom obrazovanju kroz neophodan nivo teorije i prakse. Stvari moraju da dobiju svoje ime i prezime. Konkretan primer je matematika. Mora se prestati sa bezličnim matematika I, II, ... Mora se studentu dati ono što mu treba da bi mogao da modelira rešenje, tj. da napravi matematički model problema i konstruiše algoritam. Ne smeju se stvari prepustiti matematičarima da oni studente ubeđuju da im baš to treba što im oni predaju. U potpunosti se slažem sa Milošem, a to je ranije komentarisao i Marko da u sferi programiranja treba da se bavimo paradigmama, a ne kursevima programskih jezika. Hardver i srodna znanja moraju da se upoznaju da ne bi neko pomislio da u računaru ima neki "crnac koji gura elektrone" i da elektronika nije "đavolska stvar". Sada je trenutak da polako počnemo da sažimamo onu listu želja, koja je ranije ovde ponuđena, da pojedine predmete udružujemo u jedan, a neke grupišemo u izborne grupe, sve sa ciljem da se ponudi dobra obrazovna osnova. Ali i da se student stavi u aktivnu ulogu pri izboru, tj. kreiranju sopstvene sudbine, tj. curriculum - a po kome će steći znanja iz računarstva.
Svih ovih godina koliko razmišljam o strukturi nastavnog plana računarstva, jedna od važnih stavki je i broj predmeta i njihova raspodela po godinama, odnosno semestrima. Imajući u vidu da kod nas zimski semsetar načelno počinje počinje 1. oktobra i završava se 15. januara sledi da on traje tri ipo meseca. Nakon toga sledi tzv. januarsko/februarski ispitni rok u kome strudenti imaju dve prilike da polažu ispite.
S druge strane letnji semestar počinje 15. februara i završava se 31. maja dakle takođe tri ipo meseca. Međutim, studentima na raspolaganju stoje dva ispitna roka junsko/julski i septembarsko/oktobarski. Ako se u obzir uzme da najčešće postoji i dodatni oktobarski rok sledi da studenti imaju više šansi za polaganje ispita nakon letnjeg semestra. Shodno tome broj ispita u letnjem semestru može biti veći nego u zimskom semestru.
Moj predlog je da u zimskom semestru bude 4 predmeta, a letnjem semestru 5 predmeta. S obzirom da u 8. semestru treba uraditi i završni/diplomski rad predlažem da u ovom semestru studenti slušaju i polažu 2 ispita. Kada se izvrši sumiranje dobija se da studenti za osam semestara treba da polože ukupno 33 ispita i urade diplomski rad.
U prilogu je data oredložena struktura.
Nisam zaboravio na rang listu univerziteta. Sledeća četri univerziteta su:
- Tshingua University - http://www.tsinghua.edu.cn/publish/newthuen/newthuen_cnt/faculties/faculties-1.html
- Ecole Polytechnique Federale de Lausanne (EPFL) - http://ic.epfl.ch/computer-science/study-plan_bachelor_2-3
- The University of Hong Kong - http://engg.hku.hk/home/beng/BEng-CE.htm
- The University of Edinburgh - http://www.eng.ed.ac.uk/undergraduate/engineering-degrees
Profesore da li postoji neki uslov koliko student moze da ima minimalno/maximalno ispita tokom studiranja?
Koliko se secam mi smo imali, racunajuci po godinama, 10-11-12-10, sto dodje ukupno 43 ispita ne racunajuci zavrsni rad i strucnu praksu, koju smo imali u 4. godini.
I druga stvar, da li ima neko pravilo o raspodeli 480 evropskog sistema prenosa bodova ili se rasporedjuju po tezini predmeta, u dogovoru sa profesorima?
Bio bih neiskren kada bih rekao i DA i NE. Tj. da li negde postoji ograničenje i u max i min stranu broja ispita tokom četiri godine studija. Sad sam pogledao na Matematičkom fakultetu na studijskom programu Računarstvo i informatika sluša se 40 predmeta. A sam si rekao da je tvoja generacija imala preko 40 ispita. Što se tiče ESPB bodova ja sam negde imao brošuru u kojoj je data metodologija kako se računaju bodovi. Međutim, u principu se primenjuje metoda nezameranja, tj. da svi predmeti imaju isti broj bodova da se ne bi neki profesor osećao manje vredan ako njegov predmet ima manje bodova. To je glavni paradoks da se predmeti kroje prema nastavnicima, a ne prema zahtevima struke. Zato se ja ovde borim za pristup da se plan kroji prema potrebama struke. A onda ćemo da vidimo da li imamo nastavnike koji će to da predaju, ko će morati i zašto da se prilagođava struci, a ne struka nama.
Znači treba ovaj problem još malo izanalizirati, posmatrajući i domaća i strana iskustva. Paralelno sa tim ja bih probao da popunimo tabelu sa strukturom koju sam ja predložio pa da onda vidimo da li nam nešto fali iz struke i da onda izvršimo konsolidaciju.
Nastavni program bi trebalo da bude sastavljen prema zahtevima struke a ne prema nastavnicima. Sa ovim se apsolutno slazem. Ipak, postavio bih sad pitanje vezano za dostupan nastavni kadar. Sastavicemo neki nastavni plan ali sta ako dodjemo do zakljucka da nemamo potreban kadar koji bi dati nastavni plan izneo do kraja? Hocemo li po ko zna koji put da prilagodjavamo nastavni plan prema profesorima? Kakav je plan za ovaj slucaj? Zaposljavanje novih ljudi i otpustanje onih koji se ne uklapaju u nove trendove ili mozda prilagodjavanje postojeceg kadra u vidu obuka i kurseva. Kojim mehanizmima "naterati" postojeci kadar da se prilagodi novom planu?
To se zove suočavanje sa istinom. Krajnje je vreme da se svima nama to desi. Ovako ćemo i dalje biti "zvezda u usponu", kako danas preneše mediji vest iz Davosa i to baš u visokoškolskom obrazovanju. Zaboravih da zapamtim link pa ne bih da prepričavam, možda neko pronađe.
Potrebno je ono što se predloži dobro obrazložiti i argumentovati. Pa onda neka neko kaže da taj plan sa aspekta struke ne valja. Sve drugo je slika stvarnosti. A ona se mora menjati. Kako, pa neki od puteva su već ovde predloženi.
Baveći se različitim aspektima nastavnog plana i programa računarstva na Fakultetu tehničkih nauka u Čačku neminovno mi se nametnulo još nekoliko problema. Naravno pored svih onih koji su u okviru ove diskusije pomenuti. Kada se malo detaljnije analizira može se videti da bi se rešavanjem tih problema gotovo jednostavno prevazišli i svi već postavljeni problemi i dileme.
Jednostavno pre izrade ovog nastavnog plana (nećemo se sada vraćati na početak) celishodno bi bilo da se izrade dokumenti, kao što su:
- Strategija razvoja Fakulteta tehničkih nauka u Čačku
Dva osnovna dela ove strategije trebalo bi da budu:
- Strategija razvoja naučnoistraživačkog rada na Fakultetu
- Strategija razvoja obrazovne delatnosti Fakulteta.
Na taj način bi se jasno definisalo šta su glavni pravci razvoja Fakulteta, tj. šta su prioriteti. Trenutna razuđenost obrazovne delatnosti implicira odgovarajuću širinu istraživačke delatnosti, što relativno mali fakultet, kao što je naš ne može da izdrži. rešenje ovog problema vidim samo ako se Fakultet bude razvijao u dva smera:
- Prerastanju postojećih čačanskih fakulteta u integrisani Univerzitet
- Redukovanjem obrazovne delatnosti Fakulteta u smislu dobijanja kompaktnije istraživačke strukture. Određeno međurešenje ovog problema bilo bi formiranje još jednog fakulteta koji bi se po obrazovnom profilu smestio između tehnike i društveno - humanističke oblasti.
Ako se nešto od ovoga ne uradi istraživanje će se nastaviti po principu "one - man show", tj. u veoma malim grupama istraživača, koje nikako ne mogu biti respektavilan stvaralački faktor. Ovde sam samo u strama naznačio uočene probleme i dao ad hoc moje razmišljanje o njihovom prevazilaženju. Dalja elaboracija bi neminovno ličila na definisanje pomenutih strategija zašta nemam ni mandat, a ni ...
Da se opet vratimo školama:
- The University of Tokyo -
- The Chinese University of Hong Kong (CUHK) - http://www.cse.cuhk.edu.hk/v7/en/ce/scheme.html
- Peking University - http://english.pku.edu.cn/Admission/Undergraduate/undergraduatecourse/index.htm
- University of British Columbia - http://you.ubc.ca/ubc_programs/computer-science-vancouver-bsc/#program-information
- Georgia Institute of Technology - http://www.cc.gatech.edu/schools
Pre nego pređemo na definisanje strukture i sadržaja našeg nastavnog plana pokušaću da se osvrnem na neka tuđa iskustva. Iako sam u okviru teme postavio linkove na najbolje rangirane univerzitete na planu računarstva i informatike analizu ću početi sa jednim domaćim iskustvom i ti ne sa onim koje bi svi očekivali - ETF, već nastavnim planom modula
Računarstvo i informatika na
Matematičkom fakultetu iz Beograda.
U prilogu je data struktura ovog nastavnog plana. Pre nego iznesem neka svoja zapažanja i komentare daću objektivne pokazatelje:
- Na osnovu strukture može se uočiti da se predmeti koje studenti izučavaju tokom svojih studija (ukupno ih je 40) mogu podeliti u sledeće grupe:
- Opšte obrazovne
- Matematičke
- Računarske
- Matematičko - računarske (ovde su svrstani predmeti koji u osnovi spadaju u matematiku, ali su suštinski važni za računarstvo iako mogu svoju primenu naći i u drugim oblastima nauke i tehnike).
Opšte obrazovni predmeti (2):- Strani jezik
- Metodika nastave matematike i računarstva
Matematički predmeti (19):- Analiza I
- Linerana algebra
- Uvod u matematičku logiku
- Geometrija I
- Analiza II
- Geometrija II
- Algebra I
- Geometrija III
- Algebra II
- Diskretna matematika
- Uvod u finansijsku matematiku
- Diferencijalne jednačine
- Verovatnoća i statistika A
- Kompleksne funkcije
- Verovatnoća i statistika B
- Geometrija III
- Geometrija IV
- Istorija i filosofija matematike
- Funkcionalna analiza
Računarski predmeti (17):- Programiranje I
- Programiranje II
- Uvod u organizaciju i arhitekturu računara I
- Objektno orijentisano programiranje
- Dozajn programskih jezika
- Kompilacija progrtamskih jezika
- Programske paradigme
- Uvod u relacione baze podataka
- Operativni sistemi
- Arhitektura računara I
- Programiranje baza podataka
- Računarske mreže
- Računarska grafika
- Arhitektura računara II
- Istraživanje podataka I
- Uvod u WEB i Internet tehnologije
- Razvoj softvera
Matematičko - računarski (10):- Uvod u numeričku analizu
- Konstrukcija i analiza algoritama
- Leksička analiza i njene primene
- Numeričke metode
- Matematička logika u računarstvu
- Teorija algoritama
- Operaciona istraživanja
- Teorija igara sa primenama
- Uvod u interaktivno dokazivanje teorema
- Programski paketi u matematici
Pored navedenih predmeta postoje i
(3) predmeta koji spadaju u druge oblasti:
- Uvod u teorijsku mehaniku
- Odabrana poglavlja astronomije
- Veštačka inteligencija
Planirao sam da navedem prvih 50 univerziteta:
- Cornell University - http://www.cs.cornell.edu/undergrad/rulesandproceduresengineering
- University of Waterloo - https://cs.uwaterloo.ca
- California Institute of Technology (CALTECH) - http://eas.caltech.edu
- University of Washington - http://www.cs.washington.edu
- University of Illinois at Urbana - Champaign - http://www.ece.illinois.edu/academics/ugrad/curriculum/
Poslednjih dana sam se bavio nekim drugim stvarima, naravno ne manje vežnim. Međutim, vreme je da se vratimo razmišljanjima kako treba da izgleda nastavni plan studijskog programa računarstvo. U međuvremenu je aktuelizovana mogućnost proširenja kvota za studije
informacionih tehnologija. Da li tu spada i računarstvo ne bih špekulisao. Ali ima jedna zanimljiva ideja koja se nekako stidljivo pojavila u javnosti. A radi se o predlogu da država finansira dobre nastavne planove tako što će davati studentima 1500+100 evra za školovanje na fakultetima koji imaju
dobre nastavne programe. Pri tome se izgleda prevenstveno misli na nastavne planove u okviru kojih bi se školovali
programeri, ali tako da dobiju praktična upotrebljiva znanja na bazi kojih mogu da se odmah uključe u
proizvodni proces, tj. odmah mogu da se bave programiranjem na ozbiljnom nivou. Ono 1500+100 evra znači da država daje 1500, a pojedinac, tj. student treba da uloži svojih 100 evra i da sa tim ide na studije.
Hoću da verujem da neko ko misli da mu je to zadatak pokušava da osmisli efikasniji način za školovanje stručnjaka sa praktičnijim znanjima. Međutim, moramo da postavimo ozbiljna pitanja:
- Da li imamo dovoljan broj sposobnih nastavnika za ovakav koncept školovanja?
- Da li imamo dovoljan broj potencijalnih studenata koji će na kraju stvoriti kritičnu masu stručnjaka koji će Srbiji doneti visok nivo akumulacije od programerskog posla?
Ne smemo zaboraviti da se radi o procesu koji ne može dati rezultate preko noći. Moraju se stvoriti uslovi za promenu životne i radne filosofije, jer ipak nije dovoljno proći pored računara i postati stručnjak za njih, ma šta to značilo.
Mislim da bi odgovor na oba pitanja bio negativan u nasem okruzenju. Vecina kvalitetnih ljudi nema nikakvih dodira sa obrazovnim sistemom i u tom smislu mislim da nemamo dovoljno strucnog kadra. Bilo bi dobro da fakulteti privuku razne strucnjake iz raznih oblasti racunarske tehnike i IT-a uopste kako bi preneli svoja znanja studentima a i nastavnicima.
Za drugo pitanje i ne moram da elaboriram odgovor. Jednostavno, fali nam ljudi.
Zaboravio sam da napišem da se po novom Zakonu o visokom školstvu predviđa mogućnost da nastavu na fakultetima izvode i stručnjaci iz privrede, tj. prakse. Mislim da bi to bilo jako povoljno na planu praktične nastave - prenošenja praktičnih iskustava u načinu rešavanja problema i primeni konkretne tehnologije, bilo na planu programiranja, bilo projektovanju i realizaciji hardvera.
Sad se postavlja novo pitanje: ko odredjuje ko je strucnjak za odredjenu oblast, tj koji su kriterijumi da bi se za nekog reklo da je strucnjak u svojoj oblasti?
Činjenica je da u Srbiji ne postoji preterano razvijena računarska indistrija koja bi u okviru sopstvenog razvoja okupljala stručnjake koji bi širili vidike u oblasti računarstva. Takvih stručnjaka ako izuzmemo fakultete, gde se podrazumeva da su nastavnici stručnjaci za oblast u kojoj deluju i izvode nastavu, postoji uglavnom na institutima. Nažalost instituta kao što je nekada bio "Mihajlo Pupin", VTI, Matematički institut JNA nema previše tako da će prostor za angažovanje stručnjaka u rangu profesora biti veoma sužen. Međutim, ako pomenuta razmišljanja ostvare fakulteti će moći da anagažuju vrsne inženjere u svojstvu saradnika za potrebe izvođenja pre svega praktičnih vežbi.