Laboratorija za računarsku tehniku zvanično je počela sa radom januara 2001. godine. Ipak istraživanja na planu računarske tehnike postojala su na Tehničkom fakultetu još od 1990. godine i realizovala su se u okviru Računskog centra i računarske učionice. Međutim, u to vreme na Tehničkom fakultetu nije postojalo obrazovanje za ovu oblast tako da je trebalo sačekati školsku 1998/99. godinu kada je na Fakultetu počelo školovanje diplomiranih inženjeri elektrotehnike za računarsku tehniku. Tada se pojavila potreba i legitimni okvir za formiranje laboratorije u kojoj bi se nastavnici i saradnici mogli baviti istraživačkim radom u oblasti računarske tehnike.
Pregledom arhivske dokumentacije vezane za razvoj i rad Laboratorije za računarsku tehniku pronađen je originalni predlog za njeno osnivanje (Predlog za osnivanje Laboratorije). Ovaj dokument ima poseban istorijski značaj, jer predstavlja jedan od prvih formalnih koraka ka stvaranju istraživačkog i razvojnog centra u oblasti računarske tehnike na Fakultetu.
Zanimljivo je da je predlog podnet gotovo dve godine pre nego što je Laboratorija dobila svoj prostor i započela sa radom. To potvrđuje da je ideja o njenom osnivanju nastala kao rezultat dugoročnog promišljanja o potrebi razvoja računarske tehnike, istraživačkog rada i savremenog obrazovanja u oblasti računarstva.
Danas ovaj dokument predstavlja dragoceno svedočanstvo o počecima Laboratorije, viziji njenog razvoja i entuzijazmu ljudi koji su prepoznali značaj računarske tehnike u vremenu kada su računarske tehnologije tek počinjale intenzivnije da menjaju obrazovanje, nauku i privredu.
Kako smo počeli
Ipak trebalo je sačekati više od dve godine da se steknu, pre svega prostorni uslovi da Laboratorija počne sa radom. Zvučaće pomalo paradoksalno, ali Laboratorija nikada zvanično nije formirana. To nam ipak nije smetalo da se u prostoriji 022, a kasnije i 020 u suterenu Fakulteta odvijaju različite aktivnosti, čiji je zajednički imenitelj bila računarska tehnika. Zaštitni znak Laboratorije postala je skraćenica CSL od Computer Science Laboratory, koja će nas pratiti na putu dugom četvrt veka.
Mnogi koji su direktno ili onako sa strane pratili rad Laboratorije imaće utisak da se on odvijao na pomalo haotičan način. Možda će za mnoge to biti iznenađenje, ali takav pristup nije bio slučajan, čak bi se moglo reći da se radilo o svesnoj odluci. Da rad Laboratorije bude takav dugujemo profesoru Jozu Dujmoviću dugogodišnjem profesoru računarske tehnike na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu.
Kada smo za potrebe Laboratorije dobili na raspolaganje prostoriju 022 u njoj su bila sam tri stara stola i devet stolica. Razmišljajući kako krenuti setio sam se profesora Dujmovića, koga sam sreo na ETF uoči nove godine. Poslao sam mu email poruku sa molbom da mi da savet kako da organizujem laboratoriju. Odgovor je bio da imam “dve mogućnosti”. Jedna je da rad bude organizovan po strogim pravilima, a u suprotnom da sve bude na principu “brainstorminga”. Odlučili smo se za ovo drugo rešenje. Da li je to bio pravi izbor može da se diskutuje. Samo znam da bih se danas ponovo odlučio za isti koncept.
Šta smo radili
Tokom svog rada Laboratorija za računarsku tehniku postala je repektibilno istraživačko mesto na Tehničkom fakultetu/Fakultetu tehničkih nauka. Otvoreno za sve koji su želeli da nešto nauče ili da pokažu svoje znanje i umeće. U njoj su bili dobrodošli, kako oni koji su posedovali iskustvo tako i oni koji ga nisu imali, ali su osećali da je računarska tehnika pravi izbor za njih.
Pored klasične računarske tehnike stvoreni su uslovi za bavljenje savremenim aspektima računarstva, kao što je projektovanje digitalnih sklopova u VLSI (Veri Large Scale Integration) tehnologiji i paralelni računarski sistemi. Uspostavili smo saradnju sa firmom HDL DH, koja je bila prva firma u Srbiji koja se bavila projektovanjem visokointegrisanih kola. Bili smo na domak da u okrilju Laboratorije formiramo lokalni centar za projektovanje VLSI kola. Nažalost nismo bili dovoljno autoritativni ili argumentovani da bi rukovodstvo Fakulteta u tome prepoznalo kud plovi tehnološki brod sveta. I da je to bila šansa da budemo deo sveta koji će krojiti tehnološku mapu sveta.
Neuspeh na planu uključivanja u svet projektovanja integrisanih kola nije nas obeshrabrio. Paralelno smo uspostavljali saradnju sa domaćim, ali i međunarodnim institucijama. Posebno treba istaći saradnju sa fakultetom FERI iz Maribora, University of Alabama in Huntsvilie i konačno institutom IHP iz Frankfurta na Odri. Kroz saradnju sa kolegama iz Maribora i Hantsvila ušli smo u svet senzorskih mreža i IoT (Internet of Things) uređaja. Saradnja sa kolegama iz IHP nas je ponova vratila svetu poluprovodnika i projektovanju integrisanih kola.
Zahvaljujući novim istraživačkim aktivnostima stekli su se uslovi da saradnici Laboratorije budu uključeni u realizaciju ozbiljnih istraživačkih projekata. Takođe, u samoj Laboratoriji pokrenut je čitav niz internih projekata u čijoj realizaciji su učestvovali mladi saradnici, ali i studenti. Tokom postojanja Laboratorije u njenom okrilju je realizovano nekoliko stotina diplomskih i nekoliko desetina master radova.
Formalno gledano u istraživačkom smislu posebno je bila značajna druga decenija ovog veka. U tom periodu krunisana je saradnja sa pomenutim institucijama, kroz dobijanje sredstava za realizaciju projekata, kao što su:
- Bilateralni projekat sa sa FERI iz Maribora – “Nove generacije bežičnih senzorskih mreža” – 2006 – 2007. godina.
- Projekat u okviru programa tehnološkog razvoja Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj – “Razvoj i modelovanje energetski efikasnih, adaptibilnih, višeprocesorskih i višesenzorskih elektronskih sistema male snage”. Konzorcijum za realizaciju ovog projekta činili su: Institut “Mihajlo Pupin”, Beograd, Inovacioni centar Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, Elektrotehnički fakultet u Beogradu, Fakultet tehničkih nauka u Čačku, Agronomski fakultet u Čačku – 2011 – 2014. godina. Realizacija projekta je praktično nastavljena do 2020. godine.
- Projekti koje su finansirali fondovi DAAD i DFG Savezne Republike Nemačke za unapređenje saradnje istraživačkih institucija u Srbiji sa nemačkim istraživačkim institucijama. Aktivnosti, koje su sprovedene u okviru ovih projekata kulminirale su konkurisanjem za sredstva u okviru programa Evropske Unije, Horizon 2020. Konzorcijum, koji su činili IHP (Germany), ZALF (Germany), University of Cantabria (Spain), University of Kragujevac (Serbia), University of Novi Sad (Serbia), INRAE (France) i dve komercijalne firme iz Nemačke i Španije prijavile su projekat pod nazivom – “Supporting Plant Protection by Remote Smart Sensing”, koji nažalost nije bio prighvaćen za finansiranje.
Idemo dalje
Nažalost vreme i dramatičan razvoj tehnologije, ali i strukturne promene u domaćem visokoškolskom obrazovanju i naučno – istraživačkoj delatnosti uticale su da svi pomalo posustanemo. Pristup vrednovanju rezultata istraživanja uticao je na individualizaciju istraživačkih aktivnosti. Istraživači su se okrenuli skupljanju bodova tako da je istraživanje kao timska aktivnost pomalo ostala u drugom planu. Posledica toga bilo je izvesno zamiranje istraživačkih aktivnosti u Laboratoriji. Pa je propuštena i prilika da se obeleži mali jubilej – 25 godina rada Laboratorije.
Aktuelna inicijativa rukovdstva Fakulteta za uređenje i unapređenje rada Laboratorija prilika je da se razmotri šta valja uraditi da bi Laboratorija ponovo zauzela mesto u istraživakom milje, kakav priliči računarskoj tehnici. Često smo skloni da odsustvo rezultata pravdamo nedostatkom prostora, opreme, pa i onog što je najprofanije, a to je novac. Zaboravljamo da u osnovi svakog uspeha i dobrih rezultata stoje ljudi posvećeni istraživačkom radu. Ljudi koji su okrenuti – traganju za odgovorima.
Podsećajući se da je Laboratorija napunila četvt veka postojanja treba da bude još jedan impuls da napravimo korak dalje. Pogotovu u vreme kada je računarska tehnika postala Atlas koji na svojim plećima drži svod tehnološkog razvoja sveta. Prilika da budemo deo sveta koji trasira nove puteve tehničkog i tehnološkog razvoja ne sme se propustiti.
Kako smo se predstavljali
Već 2002. godine u okviru diplomskog rada Aleksandra Damljanovića realizovana je prva WEB prezentacija Laboratorije. Želja nam je bila da širokoj stručnoj javnosti predstavimo domete našeg naučno – istraživačkog i stručnog rada. Takođe nam je bilo važno da promovišemo znanje i inženjerske domete naših studenata, jer su oni najbolji promoteri našeg rada i stvaralaštva. Nažalost iz objektivnih, ali i subjektivnih razloga ova WEB prezentacija bila je teška za održavanje.
Zato smo 2008. godine pokušali da napravimo novu prezentaciju. I to je ostao pokušaj do današnjih dana. Mnogi se neće složiti sa tim, jer je ta “privremena” WEB prezentacija postojola gotovo deceniju i po. Pružala je relativno dobar pregled aktivnosti u Laboratoriji, ali nam se činilo da to može da bude mnogo bolje.
Imajući u vidu da je “uspeh umetnost prikazivanja” odlučili smo da ponovo postavimo WEB prezentaciju Laboratorije. Možda u ovom trenutku ona neće biti onakva kakvu bi želeli odnosno kakva treba da bude. Međutim, želja nam je da ono što se radi u Laboratoriji bude prikazano svim zainteresovanim i zato se izvinjavamo na nedostacima.
U Čačku, 9. maja 2026. godine
Siniša Ranđić